NP Una-1

Ovih dana je okončan petogodišnji projekat “Šumska i planinska zaštićena područja” vrijedan 6 miliona dolara, kojeg je većim dijelom finansirala Svjetska banka, a implementirala su ga entitetska ministarstva okoliša. Realizatori i finansijeri projekta nisu štedjeli pohvala na vlastiti račun  (“Zaštita biodiverziteta na Uni, Igmanu, Bjelašnici, Čvrsnici, Prenju....”,Oslobođenje, 16.11.2013.,Implementation Status and ResultsReport na internetskoj stranici projekta Svjetske banke, 28.10.2013), tvrdeći da je zahvaljujući projektu površina Bosne i Hercegovine  pod zaštitom uvećana ni manje ni više no 10 puta.

Osnova za ove samohvale međutim malo ima. Pregledom odgovarajućih zakona o proglašenju zaštićenih područja, što je jedini mjerodavan i pouzdan pokazatelj, utvrđuje se da je u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini pod nekim formalnim oblikom zaštite samo 2% teritorije, od čega je efektivno zaštićeno samo 1,12%, što nas stavlja na posljednje mjesto u Evropi i na dno ljestvice zemalja svijeta.

Već su zemlje regiona daleko bolje od BiH: Makedonija je zaštitila 7,3% svoje teritorije, Srbija 6,86, Hrvatska 11,61, Crna Gora 12,79, Albanija 9,3. Za zemlje Evropske unije pak prosjek je 26%, a posebna ironija je da među njima, sa 54 procenta zaštićene teritorije, prednjači Slovenija,  inače domovina ljutih investitora hidroelektrane u Ljutoj.

Istraživanje sprovedeno u zemljama EU 2010. godine pokazalo je da koristi od uspostavljanja mreže zaštićenih područja čak tri do sedam puta nadmašuju troškove njihovog uspostavljanja i održavanja. Posebno područja kategorizirana kao Natura 2000 mogu biti važna za lokalni i regionalni ekonomski razvoj (Gantolier i ostali, 2010).
Mi smo pak na putu da u mnogim dijelovima zemlje zauvijek uništimo šansu za održanje i razvoj lokalnih zajednica u harmoniji s prirodnim okruženjem, a to je nehotice potpomognuto pomenutim projektom kojem je namjera bila sasvim drugačija.